Gledam neki dan Red Carpet, i naletim na prilog novinarke koja je radila intervju s nekadašnjim košarkašem Cedevite Dontayeom Draperom u Madridu, koji kaže da je Madrid u tome bolji od Zagreba, što svaki dan možeš negdje izaći van, govoreći zakamuflirano kako je Zagreb dosadan grad preko tjedna.

Normalna ja i normalan ti, 31.12., oko nas poznata lica dragih prilika. Kroz prozor – mokra ulica, kiša i svjetla lampi. Gledala sam u taj tvoj istrošeni osmijeh, razmišljala kako u biti nikada nećeš istrošiti taj svoj šarm. Koliko je žena/ženica/djevojčica palo na istu priču – trošiš li ti te svoje riječi ikad?? –Nora-

Jutros sam shvatila: Mila ima neki drugi život negdje drugdje daleko. Ja Mala ne shvaćam njen način života i govorim Im: ''Mila zna što je najbolje za nju, pretpostavljam. Ja tu ništa ne mogu promijeniti, isto kao ni Vi!'' Ja –Mala- i kad pričam, pričam u prazno. -Nora-

Nije trebala nikog, nije želio nikoga. Sreli su se, nisu trebali. Nisu trebali jedno drugo. Čemu sve? Nešto i netko se poigrao njima! Kakva luda akcija – netko ju zbilja dobro smisli! Sjedili su dugo jedan pored drugog. Bilo je hladno u sobi iako je bio kolovoz – On ne voli vrućine, Ona mrzi zimu. -nora-

Svakodnevno milijuni ljudi pokušava provesti svaki slobodni trenutak pred televizijom (ma da mnogi govore da radije izađu u prirodu, vjerujem da lažu!!, op. a). Želeći se odmoriti od svakodnevnog užurbanog života, pale svoj televizor u iščekivanju serije, sit-coma ili nekog filma. –TŠ-

Fejsomanija u Hrvatskoj vlada već dulje vrijeme, a nedavno su joj se pokorili i moji starci koji su se tamo čak i oženili. Po nekoliko puta dnevno pregledavaju što se događa na njihovoj naslovnici, makar imaju samo desetak prijatelja, dok su iz bogatog asortimana igrica i raznih aplikacija, naravno, našli nešto za sebe. –LK-

Već mi se nekoliko puta desilo da u razgovoru s ljudima uvidim da nisu zadovoljni nekom predstavom koju su išli pogledati u kazalište iz jednostavnog razloga – jer su oni sami ušli u kazalište negativno raspoloženi. Nije svaka predstava za svakoga, a pošto u Zagrebu, hvala na pitanju, ima jako puno različitih kazališnih kuća i samim time drukčijih predstava, nije nužno ići baš na svaku predstavu koja se ponudi.

Punk je ono čiji su pripadnici ološ i vandali, djeca bez budućnosti, barem ne one svijetle, na najboljem putu da postanu alkoholičari i propadnu u životu. Oni koji se žale i bune bez razloga, koji nemaju snove, koji žive dan za danom, koji su čudno obučeni, spirsani, s poluobrijanim frizurama i kričavim bojama na glavi, u uskim hlačama i martama na nogama i odjećom punom ziherica, zakrpa i spajkova. –LK-

Gledajući cijelu Ljepu Našu, rijetki su oni koji neće reći da su ponosni što su Hrvati. Isto tako gledajući Zagreb, pun je ponosnih "purgera" i onih koji se na njih furaju. Zagreb je površinski lijep grad, sa dva umjetna jezera, nekoliko velikih i bezbroj malih parkova, sa puno muzeja, spomenika, kazališta.. ali njegovu unutrašnjost vide i na svojoj koži osjećaju samo njegovi stanovnici. –LK-

Iako bi neki od nas preglasan koncert noise benda ili zavijanje turbo folk pjevača ocijenili torturom, naše tajne službe još ne koriste taj alat u svojim nastupima. Ameri su u toj igri korak “ispred“, pa se u njihovim kaznionicama za teroriste, poput Guantanamo Bay-a na Kubi, moglo čuti za svakog po nešto: od Nine Inch Nails-a, Pearl Jam-a, Metallice, R.E.M.-a, Brucea Springsteena, pa sve do Christine Aguilere i Bee Geesa... –VS-

Rina živi praznim hodom. Ponekad napravi kolut unaprijed, ali onda se odmah vrati u početnu točku. Kolut unatrag nije njezina disciplina. Rina ne može nacrtati ravnu liniju. Misli joj često zakovrčaju stvarnost. Voli maštati; dok hoda, mijenja prolaznicima odjeću i stavlja im smiješne riječi u usta. Ponekad prasne u smijeh. –RH-