Nova predstava ZKM-a navodi vas da se zapitate - što je potrebno za uspjeh? Vodi li vježba k savršenstvu? Je li moguće na neuspjeh gledati sa simpatijom; kao na nešto lijepo? Onaj kojeg nazivaju carem neuspjeha svoj neuspjeh uspoređuje s otkucajima srca koje postaje veće od njega samog pa ga čupa van iz svoga tijela... -MLK-

Frano Mašković se hvata u koštac s Fabreovim tekstom, tumači ga na svojstven način kroz brojne likove, „trganje“ samog sebe i traganje za samim sobom, uz gomilu pitanja o tome što ga dijeli od publike i sebe sama. Kroz filozofska promišljanja, citate drugih slavnih ličnosti, čak i pjesmu Franka Sinatre „My Way“, Frano kroz svoj monolog propitkuje sadašnjost, prošlost, budućnost, smrtnost, moralnost, javnost, privatnost...

Njegove se transformacije iz jednog lika u drugi odvijaju munjevitom brzinom, način na koji dominira scenom, tjelesnost, izdržljivost, sve to ne ostaje nezamijećeno kod publike, no pri tom fascinira kako toj istoj publici stavlja u usta reakcije i time razotkriva svjesnost svoje pojave, svoje glume i svega što radi. Jer teško je povjerovati da netko toliko uživljen i zanesen u sekundi postaje priseban i razuman, pa nas ostavlja zbunjenima i u nevjerici što je to što mi upravo gledamo? Tko je lik koji nam se obraća?

Premda cijela predstava na momente djeluje kao bez glave i repa, jasno je da Frano odlično barata prostorom, vremenom, glasom, tijelom i spretno nas vodi kroz svoju priču od početka do kraja. On je taj koji određuje gdje je početak a gdje kraj, odnosno ukazuje da uvijek može početi ispočetka, ako to poželi. Pri tom nas neprestano uvlači u sve što radi i zaokuplja nam pažnju uvijek novim propitkivanjima, pa svatko u nečemu prepoznaje sebe ili svijet oko sebe i reagira smijehom, aplauzom ili komešanjem u danim trenucima.

Unatoč činjenici da predstava traje sat i dvadeset minuta, što je za formu monodrame izuzetno puno, pa je bolje govoriti o dramskom monologu, Frano se četiri puta vraća nakloniti, što je jasan znak da publika prepoznaje njegovu vrijednost, te kvalitetu izvedbe. Neuspjeli trikovi, razbijeni tanjuri, razbacani rekviziti, pozlaćeni zastori, svijećnjaci i mnoštvo konfeta momentalno padaju u zaborav i svima je jasno - Frano je sve osim cara neuspjeha.

-Maja Lovrić – Kosa-