U koprodukciji zagrebačkih Teatra Exit i K3RN3L te američkog PushPush Theater u kazalištu Exit 30. rujna premijerno je izvedena predstava Faust s Juditom Franković i Timom Habegerom u glavnim ulogama. -MLK-

Juditu sam prvi put gledala na sceni Trešnjevka 2008. godine u predstavi Judith French. Zanimljivo je da je i u toj predstavi glumila sa muškim kolegom izuzetno zahtjevnu ulogu, a da nije očarala samo mene, dokazala je i nagrada Hrvatskog glumišta za najbolju žensku ulogu 2009 godine u istoj toj predstavi. U Faustu je, rekla bih, otišla korak dalje u svojoj ekspresiji. Uz partnera Tima Habegera, novu je predstavu odigrala na engleskom jeziku, i uz to se dokazala kao profesionalka na polju tjelesnog teatra.

Raznolikost vlastitih svjetova ovo dvoje glumaca postavlja pred nas u jednoipolsatnoj igri upoznavanja i zavođenja, u skladu s Timovom osnovnom idejom PushPush teatra. Naime, on je kao osnivač istog htio napraviti odmak od „autorskog“ pristupa stvaranja umjetnosti i u suradnji s poštovanim partnerima istražiti nove načine stvaranja na principu uzajamnog slušanja, u svrhu nadilaženja taštine osobnih kreacija.

Faustovski princip, ostavljen kao matrica, podloga je na koju se naslanja žensko-muški pogodbeni odnos. S jedne strane pratimo Fausta (Tim Habeger), čovjeka koji o sebi govori kao o fizičaru, astronomu, astrologu i alkemičaru, a zapravo se radi o šarlatanu. Arogantan je u poziciji osvajanja svih polja znanja materijalnog svijeta. On je sveučilišni profesor koji dobrovoljno razmjenjuje dušu za nadnaravne moći i znanja ponuđena u zamjenu, te skreće u krivom smjeru i želi spoznati pakao.

Tu se pojavljuje prizvani Mefisto (Judita Franković) i tvrdi kako je sve oko nas pakao. Otuđivanje od božanske misli je pakao. Pakao je i čin unutarnje borbe sa samim sobom gdje od nesigurnosti u vlastito ja teško odabiremo pravi put.

Smrt, prokletstvo, duhovne halucinacije, napast, lažne slobode, muka i kazna samo su prirodne posljedice nespremnosti Fausta za poduzimanje pothvata kojeg je naumio.

Gola tijela, krv, smrt, krikovi, udarci, moćna i jaka metal glazba (uživo odsvirana), a sve u svrhu dočaravanja gore navedenih stanja uma, daju ovoj predstavi, uz sam tekst Christophera Marlowa (adaptacija Srećko Borse), izuzetno jak  pečat borbe kako na osobnom duhovnom nivou (dobro-zlo), tako i u odnosu između žene i muškarca.

-Maja Lovrić-Kosa-